Đina Lolobriđida bila je jedna od najupečatljivijih filmskih diva pedesetih i šezdesetih godina prošlog veka – sinonim za očaravajuću lepotu, nesumnjiv talenat i hipnotišuće prisustvo na velikom platnu. Rođena 4. jula 1927. godine u Subiaku, u Italiji, započela je svoj umetnički put kao vajarka, da bi kasnije uplovila u svet manekenstva i glume. Već na početku karijere postala je jedno od najpoznatijih lica italijanske kinematografije, tumačeći uloge u raznovrsnim filmovima koji su isticali njenu glumačku svestranost. Iako su prvi koraci obeleženi italijanskim komedijama i dramama, njena prava zvezdana slava došla je kroz uloge u međunarodnim produkcijama, koje su je vinule u sam vrh svetskog glumišta.
Prava holivudska prekretnica usledila je tokom pedesetih godina, kada je potpisala ugovor s američkim studijima. Uslijedile su uloge u velikim filmskim hitovima poput Zvonara Bogorodičine crkve (1956), gde je igrala Esmeraldu uz Entonija Kvina, i Trapeza (1956), rame uz rame s Bertom Lankasterom i Tonijem Kertisom. Ove uloge učvrstile su njen status filmske ikone s obe strane Atlantika. Lolobriđida je u tom periodu postala oličenje glamura i ženstvenosti, često birana za uloge koje su isticale njenu egzotičnu lepotu i neodoljiv šarm. Među njenim najupečatljivijim filmovima su i Dođi u septembru (1961) i Najlepša žena na svetu (1955), koji su joj doneli obožavanje publike i mesto u filmskoj istoriji.
Uprkos zapaženom uspehu u Americi, Đina nikada nije zaboravila svoju domovinu. Ostala je verna italijanskom filmu i nastavila da niže uspehe u različitim žanrovima. U dramama poput La Donna Più Bella del Mondo i Banderas, pokazala je dubinu i snagu svoje glume. Saradnja s rediteljima kao što su Mario Moničeli i Vitorio de Sika, majstorima italijanskog neorealizma, dodatno je obogatila njen glumački opus. Njena sposobnost da se s lakoćom kreće između komedije i drame učinila ju je omiljenom i među kritikom i među publikom. Komedija Laku noć, gospođo Kembel iz 1968. godine donela joj je i nominaciju za Zlatni globus, još jednom potvrdivši njene raznolike talente.
Van sveta glume, Lolobriđida se ostvarila kao vrhunska fotografkinja i posvećena humanitarka. Strast prema fotografiji razvila je u zrelijim godinama, a njeni radovi su izlagani širom sveta i dobili priznanja u umetničkim krugovima. Bila je aktivna u borbi za prava životinja i zdravlje žena, učestvujući u brojnim humanitarnim akcijama. Njena želja da koristi svoj glas za više ciljeve dodatno je učvrstila njen status žene s integritetom.
U poznijim godinama, povukla se iz glumačkog sveta, ali je ostala večna inspiracija i simbol zlatne ere filma. Dobitnica brojnih priznanja, uključujući Zlatni globus i nagrade za životno delo, Đina Lolobriđida ostavila je neizbrisiv trag na filmskoj i umetničkoj sceni. Preminula je 16. januara 2023. godine, u 95. godini, ostavivši za sobom bogatu zaostavštinu. Njena lepota, harizma, i predanost umetnosti i humanosti čine je jednom od najznačajnijih i najvoljenijih glumica 20. veka.