Karen Valentajn, ime koje s toplinom u srcu pamte ljubitelji televizije iz sedamdesetih godina, proslavila se ulogom vedre i optimistične učiteljice Alis Džonson u popularnoj seriji „Room 222“. Njena šarmantna ličnost, talenat i skromnost učinili su je omiljenom figurom u eri televizije koja je slavila iskrenost i društvene promene. Za ovu ulogu osvojila je i Emi nagradu 1970. godine, čime je obezbedila posebno mesto u industriji prepunoj ekstravagantnih ličnosti.
Rođena 25. maja 1947. u Sebastopolu, Kalifornija, Karen je svoj put ka šoubiznisu započela učešćem na izborima lepote i u lokalnom teatru. Otkrivena je nakon gostovanja u „Ed Saliven Šou“, što joj je i donelo prelomnu ulogu u seriji „Room 222“. Serija, smeštena u jednu srednju školu u Los Anđelesu, bavila se ozbiljnim temama poput rasizma, rata i rodne ravnopravnosti — što je u to vreme bilo retko i osvežavajuće. Karenin prikaz idealistične mlade učiteljice savršeno je uhvatio duh serije i doneo joj široko priznanje.
Iako je na početku karijere doživela veliki uspeh, njena slava se s godinama povukla u tišinu. Igrala je u brojnim TV filmovima i gostovala u serijama poput „The Love Boat“, „Murder, She Wrote“ i „Fantasy Island“. Iako više nikada nije ponovila slavu iz „Room 222“, Karen je nastavila da radi, uvek cenjena zbog svoje profesionalnosti i toplog prisustva na ekranu. Vratila se i pozorištu, gde je pokazala širinu svog glumačkog dara.
Priča Karen Valentajn nije priča o skandalima, već o dostojanstvu. Za razliku od mnogih njenih koleginica, Karen se klonila tabloida i zamki slavnog života. Odlučila je da vodi povučeniji život, fokusirana na svoj rad, a ne na slavu — što joj je donelo tiho, ali iskreno poštovanje u industriji. Postala je primer da je moguće ostati veran sebi i opstati u svetu reflektora.
Danas je Karen Valentajn upamćena ne samo po osvojenoj Emi nagradi, već i po iskrenosti i toplini koje je unosila u svaku ulogu. Njena karijera podseća da, čak i u industriji opsednutoj izgledom i brzinom, iskren talenat može ostaviti trajan trag. Za ljubitelje klasične televizije, ona ostaje simbol iskrene glume i optimizma jednog vremena koje se menja.