Posvećenost Nicolasa Cagea svom zanatu očigledna je u njegovoj dramatičnoj transformaciji za ulogu satanističkog serijskog ubice u filmu „Longlegs“. Po pročitanju scenarija, odmah je izrazio entuzijazam za projekat i usko sarađivao sa scenaristom i režiserom Osgoodom Perkinsom i umetnicima specijalnih efekata kako bi oživeli uznemirujućeg lika. Perkins je lik zamišljao kao „žalosnog tipa“, neku vrstu uznemirujuće klaunovske figure, a ova vizija usmeravala je dizajn šminke i proteza. Cageova posvećenost ulozi uključivala je želju da se potpuno stopi sa likom, po prvi put prihvatajući teške proteze u svojoj karijeri.
Fizička transformacija za „Longlegs“ bila je opsežna, uključujući detaljno oblikovanje od strane Harlowa MacFarlanea i Amazing Ape-a kako bi postigli željeni izgled. Ključni element izgleda lika bila je sugestija loše, jeftine plastične hirurgije, što je doprinosilo uznemirujućoj i grotesknoj prirodi negativca. Osim fizičkih promena, Cage je razvio jedinstvene manire i pevušeći glas kako bi dodatno razlikovao lik. Hteo je da stvori ličnost koja bi bila i uznemirujuća i nezaboravna, potpuno se uranjajući u ulogu.
Cageova interpretacija Longlegs-a bila je duboko lična, crpeći inspiraciju iz borbe njegove pokojne majke, Joy Vogelsang, sa depresijom i šizofrenijom. Sećao se kako je kao dete posmatrao kako ona razgovara sa zidovima, što je doživeo kao surrealno i inspirativno, a ne uznemirujuće. Cage je ove uspomene ugradio u svoju izvedbu, pokušavajući da razjasni sile koje su pokretale majčinu mentalnu bolest. Ovu ulogu je opisao kao duboko ličnu, koja odražava njegova vlastita iskustva suočavanja sa majčinim teškoćama.
Cageova želja da uspe u Holivudu bila je podstaknuta njegovim odrastanjem u srednjoj klasi među bogatijim vršnjacima. Iako je imao oca profesora i pisca, njegova porodica je živela skromno, u oštroj suprotnosti sa bogatstvom njegovih kolega iz škole. Osećao se neshvaćeno i hendikepirano, naročito kada je reč o društvenom statusu i izlasnicima. Međutim, posete njegovom ujne Francis Fordu Coppoli, izložile su ga drugačijem načinu života, podstičući ga na želju za takvim nivoom uspeha, ne samo zbog novca, već i zbog prestiža i osećaja postignuća koji to nosi.
Rezultujući lik Longlegs-a, uglavnom skriven u šminkerskim trailerima, svedoči o Cageovoj posvećenosti i umetnosti. Teška šminka i proteze čine ga neprepoznatljivim, omogućavajući mu da potpuno preuzme ulogu uznemirujućeg serijskog ubice. Cageova volja da istraži tamnije aspekte ljudske prirode, zajedno sa njegovom ličnom povezanošću sa likovim borbama, obećava snažnu i nezaboravnu izvedbu.