Marko, četrdesettrogodišnji muškarac, napustio je svoju suprugu Jelenu i njihovo troje dece – Nikolu, Anu i Milicu – nakon jedanaest godina braka, kako bi započeo novu vezu sa ženom po imenu Ivana.
Dve godine kasnije, nakon što je njegov poslovni poduhvat finansijski propao, dugovi se nagomilali, a veza sa Ivanom završila, Marko se vratio u nekadašnji porodični dom. Kada je stigao, na vratima ga je dočekao muškarac po imenu Daniel, noseći kuhinjsku kecelju. Delovalo je da veoma dobro poznaje raspored kuće, kao i sadržaj fioka. U dnevnoj sobi Marko je primetio nove fotografije u ramovima na zidu, među kojima su bile i slike Jelene i Daniela u Parizu, ispred Ajfelovog tornja i u blizini muzeja Luvr.

Tokom razgovora u dnevnoj sobi, Marko je zamolio Jelenu da ga privremeno primi u slobodnu spavaću sobu. Objasnio je da je finansijski propao i da mu ugovor o zakupu stana uskoro ističe. Jelena je odbila njegovu molbu. Objasnila mu je da je nakon razvoda, koji je pravosnažno okončan pre više od godinu dana, kuća ostala u njenom isključivom vlasništvu. Takođe je napomenula da ju je Daniel pratio na putovanju u Pariz tokom uskršnjeg raspusta dece. Pošto nije mogao ponovo da se useli u nekadašnji dom, Marko je privremeno pronašao mesto za spavanje na kauču svog dugogodišnjeg prijatelja Davida. Tamo je ostavio svoj kofer, u kojem je imao još samo jedanaest dolara u gotovini.
Tokom narednih nedelja, Marko je počeo da šalje prijave za posao, dok je istovremeno pokušavao da dogovori redovne termine za viđanje sa decom. Na školskom koncertu svoje najmlađe ćerke Milice sreo je Daniela, upravo u trenutku kada je Milica pokazivala crtež cveća koji je napravila za tu priliku. Nakon manje rasprave u školi, Marko je dogovorio susret sa Danielom u lokalnom kafiću kako bi mu se izvinio zbog svoje reakcije i saznao više o Danielovoj ulozi u svakodnevnom životu porodice.

Nakon toga, Jelena i Marko sastali su se za kuhinjskim stolom kako bi utvrdili zvaničan raspored viđanja dece. Koristili su papirni kalendar da označe određene vikende koje će deca provoditi sa ocem. Tokom razgovora, Jelena je jasno objasnila da je putovanje u Pariz finansirala iz sopstvene ušteđevine, dok je Daniel sam platio svoje putne troškove. Godinama je štedela novac za to putovanje, počevši odmah nakon pravosnažnog okončanja razvoda.
Posle nekoliko meseci, Marko je uspeo da pronađe stalan posao, iako sa manjom platom nego ranije. To mu je omogućilo da počne da otplaćuje nagomilane dugove i iznajmi mali stan, opremljen malim trpezarijskim stolom i stolicama. Deca su počela da ga posećuju u novom stanu i da zajedno sa njim provode vikende uz zajedničke obroke. Ponekad su u kuhinji koristili tiganj za pripremu palačinki, a prethodno dogovoreni raspored viđanja ostao je nepromenjen.