Otišla sam na grob njegove prve žene, a da mu ništa nisam rekla, samo da bih ostavila cveće i saznala nešto više; ali kada sam stigla tamo, cveće mi je ispalo iz ruku zbog onoga što sam ugledala…

Bili smo u braku pet godina i znala sam da je prva supruga mog muža preminula neposredno pre nego što smo se upoznali. Pošto je bol tada bio svež, nikada nisam zapitkivala za detalje, ali sam u sebi uvek osećala neku čudnu uznemirenost. Osećala sam se kao da joj dugujem izvinjenje jer sam zauzela njeno mesto. Zato sam poželela da posetim njen grob, ostavim buket cveća i u tišini se oprostim od nje.

Moj muž, Marko, oštro se protivio toj ideji. Kad god bih pokrenula tu temu, on bi se razbesneo ili bi brzo promenio priču. Još čudnije je bilo to što on sam nikada nije išao na groblje. Na moja pitanja poput „Zar ti ne nedostaje?“ ili „Hoćemo li da odemo zajedno?“, davao je samo neodređene odgovore. Ova misterija se vremenom pretvorila u sumnju koja me je izjedala, pa sam na kraju odlučila da jednog dana, bez njegovog znanja, posle posla kupim cveće i odem na porodično groblje.

U tišini groblja, polako sam koračala pregledajući spomenike sa prezimenom mog muža. Kada sam konačno stigla do tog porodičnog dela, skamenila sam se; cveće mi je prosto ispalno iz ruku na zemlju. Nije bilo ni traga onoj tužnoj priči koju mi je Marko godinama pričao. Niti nadgrobnog spomenika sa imenom prve žene, niti bilo kakvog obeležja… To je bilo samo prazno parče zemlje.

U tom trenutku osetila sam kako mi se krv ledi u žilama. Dok mi je srce ludo lupalo, vratila sam se kući, tajno prekopala dokumenta i suočila se sa užasnom istinom: prva supruga nije bila mrtva. Marko je godinama živeo u dva različita grada, sa dve različite porodice. Meni je rekao da je umrla jer nije želeo da propitujem njegovu prošlost. Ta druga žena nije ni znala za moje postojanje; on je obema stranama upravljao savršeno ispletenom mrežom laži.

Te večeri, kada je Marko došao kući, pokušao je da me zagrli sa onim svojim lažnim osmehom. Ali ja više nisam bila ona ista naivna žena. Na groblju nisam ostavila samo buket cveća; zapravo, tamo sam sahranila svoj brak, poverenje i čitav taj lažni svet koji smo izgradili. Spakovala sam torbu i bez ijedne reči izašla kroz vrata. Ono što sam ostavila iza sebe nije bio grob, već pet godina mog života koje su bile obična laž.

Понравилась статья? Поделиться с друзьями: