Rođendan mog unuka Luke slavio se u luksuznom restoranu s pogledom na ceo grad. Svetla su blistala, a stolovi su bili prepuni najskupljih jela. Dok su moj sin Marko i snaja Milica gostili svoje „ugledne“ zvanice, mene su smestili u najmračniji ugao restorana, za neki rasklimatani stočić gotovo uguran u zid. U svojoj staroj odeći delovala sam kao nepoželjna mrlja u njihovom blještavom svetu.

Kada je došlo vreme za poklone, svi su uručivali velike pakete i debele koverte. Kada je došao red na mene, polako sam ustala i pružila sinu kovertu sa novcem koji sam s mukom štedela. Očekujući reč hvale, on je samo sklopio obrve, napravio grimasu i iz džepa izvukao prljav i izgužvan komad krpe. Glasom koji su svi mogli da čuju, rekao je: „Pogledaj se na šta ličiš, kosa ti je sva raščupana. Uzmi ovu maramu i pokrij glavu, nemoj nas više brukati pred ljudima.“
Umesto da salom zavlada muk, prolomio se podrugljiv smeh bogatih rođaka. Snaja se smetala onako „ispod žita“, dok me je sin odmeravao kao da sam gomila smeća. Uzela sam tu prljavu krpu drhtavim rukama, gutajući suze. Za njih sam bila samo staromodna starica koja treba što pre da ode. Ipak, kada je raskošna torta stigla na sto, odlučila sam da održim govor koji će svima zauvek promeniti živote.

Tiho sam ustala, uzela mikrofon u ruke i rekla: „Imam nešto da saopštim.“ Kada su se svi radoznalo okrenuli ka meni, iz torbe sam izvukla fasciklu. „Izgleda da ste zaboravili kome zapravo pripada ta luksuzna kuća u kojoj živite, vikendica u kojoj provodite odmore i firme koje su izvor vašeg bogatstva. Sve se vodi na moje ime, a ja sam ćutala samo da ne bih kvarila vaš mir“, nastavila sam.

Salom je zavladala mrtva tišina. „Ova prljava maramica koju si mi danas dao bila je trenutak kada si prekinuo našu majčinsku vezu. Malopre sam pozvala svog advokata; poništila sam testament i svu svoju imovinu donirala jednoj fondaciji. Imate vremena do sutra uveče da napustite moju kuću“, rekla sam. Markovo lice postalo je belo kao kreč, a noge su mu otkazale pa se srušio tu gde je stajao. Više nisu imali majku koja ih sramoti, ali nisu imali ni krov nad glavom.