Moja snaja Milica je svakog božjeg dana menjala posteljinu, tvrdeći da je alergična na prljavštinu; sve dok jednog dana nisam podigla jorgan i ugledala te braon tragove… Kada se moj sin oženio, Milica je delovala kao savršena snaja; ljubazna, strpljiva i uvek nasmejana. Svi su pričali o tome koliko je ona idealna supruga, ali ubrzo nakon njihovog venčanja, jedna čudna stvar mi je privukla pažnju.

Milica, koja je živela u našoj gostinskoj kući, svakog jutra je bez izuzetka skidala i prala svu posteljinu. Ponekad bi to ponavljala čak i uveče. Kada bih je pitala zašto tako često čisti, samo bi se nasmešila govoreći da može da spava isključivo na snežnobelim čaršavima. Ipak, u njenim očima se videla uznemirenost i strah koji nije mogla da sakrije. Osetila sam da to nije samo opsesija čistoćom.
Jedne subote, kada sam se vratila sa pijace, ušla sam u spavaću sobu misleći da nema nikoga kod kuće. Unutra se osećao težak, metalni miris. Sumnjičavo sam podigla jorgan i pogledala ispod čaršava – i ostala sam skamenjena. Na krevetu su se nalazile pomešane stare i nove, osušene tamnobraon mrlje. To nije bila obična prljavština, već očigledni tragovi krvi. Srce je počelo ubrzano da mi lupa; šta je to Milica pokušavala da sakrije?

Te večeri, kada sam se suočila sa njom, lice joj je postalo belo kao zid. Dok je drhtavim rukama podizala rukav pidžame, doživela sam najveći šok u životu. Na njenim rukama su se nalazile desetine starih i novih ožiljaka od posekotina. Iza onog srećnog osmeha kojem su se svi danju divili, krila se bolna duša koja je usred noći povređivala samu sebe. „Molim vas, nemojte nikome reći“, prošaputala je; smrtno se plašila da će delovati slabo i da je niko neće voleti.

U tom trenutku sam shvatila da Miličino beskrajno čišćenje zapravo nije imalo veze sa higijenom. Ona je svakog jutra prala krvave čaršave pokušavajući da sakrije svoju duboku unutrašnju bol i krize kroz koje je prolazila noću. Njen trud da izgleda savršeno bio je zapravo zid koji je podigla kako bi prigušila svoje krike za pomoć. Od tog dana sam shvatila da čak i najčistije kuće mogu imati mračne rane koje moraju da kriju.