Na gradskoj pijaci život je tekao svojim tokom. Među tezgama sa povrćem, krompirom i mirisnim hlebom stajala je baka Marija. Svakog dana donosila je pažljivo složena domaća jaja — bela, smeđa, još topla od njenih ruku. Glas joj je zvučao vedro, iako su godine činile svoje:
— Sveža, seoska jaja! Od mojih kokošica, dušo moja!
Kupci su je poznavali i voleli. Mlada žena koja je prolazila pored uzela je deset komada, nasmejala se i rekla:
— Bog vas čuva, bako!
Marija je klimnula glavom i zahvalno se prekrižila — dan je počeo dobro.
Ali mir nije dugo potrajao. Iz ćoška je iskrsnuo onaj koga su svi na pijaci izbegavali — lokalni besposličar po imenu Griška. Glasan, drzak, uvek spreman da pokaže silu.
— Šta ćeš, starice, da mi daš po mojoj ceni? — zadirkivao je dok je prilazio.
— Sine, i ovako je jeftino… Samo da imam za hleb i lekove… — pokušala je tiho da odgovori baka.
Ali momak se samo nasmejao:
— Ili besplatno, ili ću ja da uzmem!
Marija je pobledela, pritisnula korpu uz grudi.
— Ne čini to… Muž mi je bolestan, čeka kod kuće — prošaptala je.
Griška nije mario. Iznenada je zgrabio korpu i silovito je bacio o zid. Jaja su prskala, lomi se, tanki žuti tragovi su curili po kamenu.
— Bože, zašto baš meni… — zavapila je Marija, skrivajući lice rukama.
Publika je zanemela. Niko nije smeo da se umeša. U tom trenutku iza tezgi se pojavio muškarac u strogoj odelo — visok, samouveren, očigledno ne odavde.
Prišao je smireno i niskim glasom rekao:
— Vrati korpu na mesto.
Huligan se zaderao:
— Ko si ti? Heroj? Nije tvoja stvar!
Muškarac se približio, gledajući ga pravo u oči. Iz unutrašnjeg džepa izvadio je kožni novčanik, izvadio nekoliko velikih novčanica i stavio ih u drhtave Marijine ruke.
— Kupujem sve. I ono što je preostalo, i ono što se slomilo. Danas ti je dobar dan, Marija.
Žena je ostala zapanjena, glas joj je zadrhtao:
— Sine, Bog te čuva…
Muškarac se okrenuo ka Griški:
— A sada, slušaj. Ako voliš da ponižavaš slabije, pobrinuću se da svi znaju za to.
Dignuo je ruku i prišao mu je stražar — visok čovek u uniformi. Pred desetinama svedoka muškarac je mirno objasnio šta se dogodilo. Ljudi su počeli da se bune, neko je povikao:
— Sramota! Sramota!
Stražar je izveo Grišku pod zvižduke publike. Od tada se više nije pojavljivao na pijaci.
A baka je još dugo gledala za svojim zaštitnikom, šapćući:
— Bog ne napušta dok na svetu ima dobrih ljudi.