Ellie Challis, izuzetna sedamnaestogodišnja sportistkinja, sprema se da predstavlja Veliku Britaniju u plivanju na Paraolimpijskim igrama u Tokiju — putovanju koje je oblikovala nepokolebljiva volja i neverovatna izdržljivost. Sa samo 16 meseci, Ellie je obolela od meningitisa i lekari su joj davali svega pet odsto šanse da preživi. Bolest je dovela do amputacije obe noge iznad kolena i obe ruke ispod lakta. Njen otac Paul, koji je postao njen stalni negovatelj, priseća se užasnog trenutka kada joj je srce stalo na dva minuta. Uprkos bezbrojnim boravcima u bolnici i dugim terapijama, Ellie je snagom volje i vedrinom uspela da nadmaši sva očekivanja — čak je prohodala pre svoje bliznakinje.
Šira javnost je prvi put čula za Ellie 2006. godine, kada se našla na naslovnoj strani lista The Sun, ponosno hodajući na svojim prvim protezama — kupljenim zahvaljujući donacijama zajednice. Ta fotografija dirnula je srca ljudi širom zemlje i postala simbol njene hrabrosti. Od malih nogu Ellie nije dopuštala da je invaliditet ograničava. Igrala je fudbal sa vršnjacima bez invaliditeta, a sa 14 godina postala je prva Britanka bez sve četiri ekstremitete koja je naučila da vozi snowboard. Njen moto je bio jednostavan: „Svi pretpostavljaju da ne možeš mnogo, sve dok te ne upoznaju.“
Plivanjem se počela baviti gotovo slučajno 2015. godine, kada se priključila klubu za osobe sa invaliditetom. Njena izuzetna nadarenost postala je očigledna — za samo nekoliko godina ušla je u regionalni tim Velike Britanije i počela da ruši rekorde. Na međunarodnom takmičenju u aprilu 2019. oborila je britanske, evropske i svetske rekorde u disciplinama delfin i prsno. Kasnije te godine osvojila je bronzu na Svetskom prvenstvu u para-plivanju u Londonu, sve vreme držeći fokus na Tokiju. Ni pandemija COVID-19 nije je zaustavila — njen otac je izgradio bazen kod kuće kako bi mogla da nastavi treninge.
Danas, kao najmlađa članica britanskog paraolimpijskog tima, Ellie će se takmičiti u četiri pojedinačne discipline. Inspiraciju pronalazi u svojoj imenjakinji, para-plivačici Ellie Simmonds, ali je i sama postala uzor mnogima. Njeno opušteno držanje i vedar osmeh kriju ogromnu posvećenost i mukotrpan rad. Za one koji je poznaju, njeni rezultati su najbolji dokaz da upornost, optimizam i odbijanje da se prihvate granice mogu pomeriti sve prepreke.
Pored sportske karijere, Ellie pohađa školu poslastičarstva, sanjajući da jednog dana otvori sopstvenu poslastičarnicu. Njen otac, koji se preselio u Mančester kako bi podržao njene treninge, ponosno ističe sve što je postigla. Doktor Simon Nadel, koji joj je jednom prilikom spasao život, njena dostignuća opisuje kao „izvanredna“. Ellieina priča je blistav primer pobede nad nedaćama i podsetnik svetu da, kako ona uvek kaže: „Uvek postoji način.“