Donedavno je telo Australijanca Itana bilo kao živa galerija — gotovo u potpunosti prekriveno tetovažama, pa čak i lice. Imao je oko 200 tetovaža, mada niko nije znao tačan broj. Čak ni sam Itan, koji je sebe nazivao „kustosom“ svoje tetovirane kolekcije. Dizajni su se stapali jedan u drugi toliko da je bilo nemoguće reći gde jedna tetovaža prestaje, a druga počinje.
Transformacija je počela rano — sa samo 11 godina proširio je ušne resice, a kasnije je čak razdvojio jezik kako bi postigao zmijasti izgled. Uklonio je i pupak, govoreći da želi „čisto platno“ za umetnost koja će uslediti.
Ali sve se promenilo rođenjem njegove ćerke. Odjednom je počeo da se pita da li je zaista vredelo ukrasiti lice i telo tolikim mastilom. Više od godinu dana prolazi kroz bolan proces uklanjanja tetovaža s lica — mukotrpno putovanje unazad kroz ono što je nekada s ponosom nosio. Do sada je imao sedam laserskih tretmana, svaki bolniji od prethodnog. A oporavak nakon svakog zahvata bio je prava borba
Na prvi pogled, izgleda kao da se Itan vraća sebi, napuštajući prošlost. Međutim, njegova izjava da ne „čisti telo“, već da „obnavlja platno“, otvara drugačije pitanje. Da li je reč o praktičnom razlogu — ili je ipak u pitanju nova faza u njegovoj potrazi za identitetom?