Rebeka De Mornay je svoj proboj u Holivudu doživela 1983. godine ulogom u filmu Risky Business, u kojem je glumila rame uz rame sa tada mladim i ambicioznim Tomom Kruzom. Dok je Kruzova karijera ubrzo eksplodirala na svetskoj sceni, Rebekin put bio je suptilniji – isprepleten velikim uspesima, ali i povučenijim periodima. Rođena 1959. godine, odrasla je u Evropi, nakon razvoda roditelja i iznenadne smrti očuha, što joj je još u detinjstvu podarilo zrelost i samostalnost. Iako je prvobitno bila posvećena muzici, ubrzo je skrenula ka glumi, usavršavajući se u čuvenom institutu Li Strasberg u Los Anđelesu.
Uloga tajanstvene i zavodljive Lane u Risky Business oduševila je publiku i započela njenu medijski praćenu vezu sa Kruzom, koja je trajala više od dve godine. Iako je film lansirao oboje, De Mornay je svesno izabrala mirniji, pažljivo biran put karijere. Njena najčuvenija uloga možda je ona iz psihološkog trilera The Hand That Rocks the Cradle iz 1992, gde je briljirala u liku snažne, ali kompleksne žene. Umesto jurnjave za slavom, birala je projekte koji su joj lično značili, prosečno snimajući jedan film godišnje.
Godine 1995. udala se za glumca koji je postao sportski komentator, Patrika O’Nila, s kojim je dobila dve ćerke – Sofiju i Veroniku. Porodica je postala njen prioritet, pa je karijeru prilagodila majčinskoj ulozi. I nakon razvoda 2002. godine, nastavila je da bira stabilnost i prisustvo u životima svojih ćerki. Njeno dostojanstveno povlačenje iz svetla reflektora, uz neumoljivu starosnu diskriminaciju u Holivudu, doveli su do ređih uloga – ali onih koje su bile u skladu s njenim vrednostima.
Uprkos promenama u karijeri, De Mornay je ostala aktivna, birajući kvalitetne sporedne uloge u filmovima i serijama poput Lucifer i Jessica Jones, dok je privatni život držala daleko od očiju javnosti. Njena naslednica, Sofija De Mornay-O’Nil, debitovala je 2024. godine u filmu i već privukla pažnju svojim talentom i neverovatnom sličnošću sa majkom.
U poslednje vreme, Rebeka ponovo privlači pažnju javnosti zahvaljujući ulozi u italijanskom trileru Saint Clare iz 2024. godine. Na filmskom festivalu u Taormini govorila je o uzbuđenju što glumi snažnu ženu koja inspiriše mlađe generacije – što je u skladu sa njenom dugogodišnjom sklonošću ka jakim ženskim likovima. Sa bezvremenskom elegancijom i karijerom koja počiva na autentičnosti i istrajnosti, Rebeka De Mornay ostaje upečatljiva figura – ne samo kao glumica, već i kao majka i uzor u svetu koji se stalno menja.